Vijeće Evrope osudilo zločine totalitarnih komunističkih režima

Na zasijedanju Vijeća Europe od 23-27.1.2006. zvanično su osuđeni zločini totalitarnih komunističkih režima i žrtvama ovih zločina je izrečeno saučešće, razumijevanje i priznanje. Vijeće Europe je izglasalo rezoluciju u kojoj se osuđuju kršenja ljudskih prava, kao što su egzekucije, smrt u koncentracionim logorima, mučenja, prinudni rad i smrt od izgladnjivanja, koja su se dešavala pod komunističkim režimima. "Dok je jedna druga vrsta totalitarnog režima, naime nacistički, istražen i internacionalno osuđen, a zločinci su izvedeni pred sud, slični zločini u ime Komunizma nisu ni istraženi, niti internacionalno osuđeni", napisao je švedski predstavnik u izvještaju, koji je bio osnova za donošenje ove rezolucije.

Slijedi kompletan tekst rezolucije:

Rezolucija 1481 (2006): Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima

1. Parlamentarna skupština poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama uklanjanja naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sistema.

2. Totalitarne komunističke režime, koji su u prošlom vijeku vladali Srednjom i Istočnom Europom, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, karakteriziraju, bez izuzetka, teška kršenja ljudskih prava. Ta su kršenja različita, ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, a uključuju pojedinačna i kolektivna ubojstva i egzekucije, smrt u koncentracionim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropski rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progon zbog nacionalne ili vjerske pripadnosti, kršenje slobode svijesti, mišljenja i izražavanja, slobode štampe, te nedostatak političkog pluralizma.

3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proletarijata. Interpretacija oba načela ozakonila je "eliminiranje" ljudi, koji su smatrani štetnim za izgradnju novog društva i, kao takvi, neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Ogroman broj žrtava u svakoj od tih zemalja bili su njezini vlastiti državljani. To se osobito odnosi na narode bivšeg SSSR-a, gdje je broj žrtava bio mnogo veći nego kod drugih naroda.

4. Skupština priznaje da su neke evropske komunističke stranke, uprkos zločinima totalitarnih komunističkih režima, doprinijele postizanju demokratije.

5. Nakon pada totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi, nije u svim slučajevima uslijedila međunarodna istraga njihovih zločina. Štaviše, međunarodna zajednica nije sudila počiniteljima tih zločina, kao što je učinila s užasnim zločinima nacional-socijalizma (nacizma).

6. Zbog toga je svijest javnosti o zločinima totalitarnih komunističkih režima jako slaba. Komunističke stranke su legalne i aktivne u nekim zemljama, čak i ako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su u prošlosti počinili totalitarni komunistički režimi.

7. Skupština je uvjerena da je svijest o istoriji jedan od preduslova izbjegavanja sličnih zločina u budućnosti. Nadalje, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u obrazovanju mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice o prošlosti može biti referenca za njihove buduće postupke.

8. Štaviše, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove porodice, zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji.

9. Totalitarni komunistički režimi još uvijek su aktivni u nekim zemljama svijeta, a zločini se nastavljaju. Viđenja nacionalnih interesa ne smiju spriječiti zemlje da na odgovarajući način kritiziraju sadašnje totalitarne komunističke režime. Skupština odlučno osuđuje sva ta kršenja ljudskih prava.

10. Dosadašnje rasprave i osude na državnoj razini u nekim državama članicama Vijeća Evrope ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od obaveze zauzimanja jasnog stava o zločinima totalitarnih komunističkih režima. Ono ima moralnu obvezu to učiniti bez ikakvog daljnjeg odlaganja.

11. Vijeće Europe ima dobru poziciju za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše europske komunističke zemlje, osim Bjelorusije, sada su njegove članice, a zaštita ljudskih prava i vladavina prava osnovne su vrijednosti za koje se zalaže.

12. Zboga toga, Parlamentarna skupština odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih komunističkih režima te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina.

13. Nadalje, ona poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene istoriju komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.

14. Skupština vjeruje da će ovaj jasan stav međunarodne zajednice utrti put daljnem pomirenju. Nadalje, on bi trebao potaknuti istoričare širom svijeta da nastave istraživanje, čiji je cilj utvrđiti i objektivno verificirati ono što se dogodilo.

Diskusija o rezoluciji

U diskusiji koja je prethodila donošenju rezolucije učestvovali su parlamentarci iz raznih zemalja.

g. NÉMETH (Mađarska). - "Skupina Europske narodne stranke (EPP) zamolila me da govorim i kao Madžar. Kako je Skupštini već poznato, ove godine slavimo 50. godišnjicu revolucije iz 1956. i borbe za slobodu. Dopustite mi da vam ispričam priču o borcu za slobodu - šesnaestogodišnjem radniku, Peteru Mansfeldu. Nakon napada sovjetskih tenkova na Budimpeštu 1956. godine, on je uhapšen, zatvoren i držan u zatvoru dvije godine samo da bi napunio 18 godina, nakon čega se prema "socijalističkom zakonu" mogla izvršiti smrtna kazna. Smaknut je 1958. Danas bi imao 66 godina.

Dame i gospodo, dragi socijalistički kolege, danas ne osuđujemo komunističke ideale i folozofe, već zločine komunističkih totalitarnih režima - na dnevnom je redu egzekucija Petera Mansfelda. U aprilu ćemo se baviti nacističkim zločinima, ali loše se osjećam jer nismo sposobni danas govoriti o zločinima komunizma, a prijedlog Socijalističke skupine dobar je primjer za to. Danas, dragi kolege i prijatelji, izražavamo suosjećanje i priznanje žrtvama, mrtvima i živima, i 60 miliona mrtvih širom svijeta, posebno u Srednjoj i Istočnoj Europi. Danas se radi o priznanju milijuna Petera Mansfelda."

gospođa SAKS (Estonija). – "Ako Vijeće Evrope zaista cijeni vladavinu prava, demokratiju i ljudska prava, trebali bismo primijeniti iste kriterije na ocjenu naše nedavne prošlosti. Ne govorimo o davnom vremenu - o razdoblju ropstva - već o istoriji koju je većina nas vidjela vlastitim očima. I zato prije svega trebamo istinu. Nažalost, u stvarnosti, zbog takve lične uključenosti nekim je ljudima teško priznati šta se zaista dogodilo.

Željela sam govoriti kako bih izrazila podršku nacrtu rezolucije i osudila zločine totalitarnog komunizma - i ja to činim, unatoč činjenici da sam bila članica Komunističke partije Estonije. Sada nije bitno zašto sam bila, ali danas se time ne ponosim ni najmanje, jer je to teško povrijedilo osjećaje mojih roditelja, koji su patili pod komunističkim režimom. Vjerujem da sam ja ovdje najstroži sudac. Nadam se da su napori koje sam uložila da se prekine režim i da se izgradi demokratija u Estoniji ublažili štetu koju sam učinila svojom članstvom u Komunističkoj partiji.

Dragi drugovi iz Socijalističke skupine, prošle je godine estonska Socijaldemokratska stranka proslavila svoju 100. godišnjicu postojanja. Polovinu tog razdoblja njezino je postojanje bilo zabranjeno, a članovi naše stranke bili su među prvim žrtvama komunističkog režima 1940 godine.

Sada je za modernu socijal-demokratiju ključno da povuče jasnu crtu između počinjenih zločina i vrijednosti za koje se zalažemo. To je važno za našu budućnost. Nadam se da moja djeca i unuci nikada ne će iskusiti užase kroz koje su prolazili moji roditelji."

g. KASTENS (Latvija): "Ideologija komunizma u ovoj zemlji uništila je moralne vrijednosti ljudske prirode. Ona je stvorila situaciju u kojoj su društva bila zainteresovana samo za sebe. Milioni "slobodnih mislilaca" je uništeno. Osuda onoga što se dogodilo značila bi istorijsku pravdu."

Pročitajte i Izvještaj Görana Lindblada:
Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima, koji je bio osnova za donošenje rezolucije.